Počeo sam da pravim novu aplikaciju i trebao mi je dobar web framework. Istraživao sam. Ovo nije bio jedan od onih perioda "kada mora biti PHP", bio sam "otvoren" za sve opcije, PHP, Python, NodeJS, nije bilo bitno, samo da nađem najbolje rješenje za moje potrebe.

NodeJS je odličan za realtime aplikacije. Jednostavan chat, stabilan i brz, može se vrlo lako napraviti. Postoji i dosta frameworkova za njega, ali ja sam radio sa ExpressJS, što je otprilike standardni web framework za NodeJS. Zanimljivo je da koristi JavaScript sintaksu što ponekad odlično. Npr. trebao mi je dodatak da pronalazi linkove u tekstu i pretvara u clickable linkove, tako da sam ove potrebe bez problema iskoristio JavaScript skriptu. Bower i npm su neophodni za upravljanje paketima.

Django, koji je razvijen u Pythonu, je iz nekog razloga okupio dobre programere, pa mi se i paketi čine kvalitetnijim. Takođe, Python je jezik opšte namjene, tako da se dosta stvari može iskoristiti i u web developmentu. Smatram da su ovo dvije bitno prednosti Pythona u odnosu na PHP.

Kako god, hosting za Python i NodeJS je dosta skuplji od onog za PHP te je novac presudio, a i prednosti Pythona i NodeJS mi u ovom projektu nisu bile od koristi. Preporučio bih dva dobra hostinga za testiranje Python i NodeJS aplikacija, Heroku i OpenShift.

PHP posjeduje veliki broj frameworka i ne postoji "stardani" kao što su Django za Python i ExpressJS za NodeJS. Odluku sam sveo na dva frameworka, Yii2 i Laravel. Diskusiju o ovoj odluci pokrenuo sam na:

http://wmforum.geek.hr/t/laravel-vs-yii-da-li-preci-na-laravel/18610

Laravel još uvijek nije namespaceovan

 

Došao sam na fakultet, "naučio" gomilu gluposti, izgubio pola godine života i tek sam sada počeo raditi nešto korisno. Iz Arhitekture računara imao sam priliku da radim projekat kod kuće za 30 bodova što sam jedva dočekao. Nakon duže rasprave sa asistentom odlučio sam da pravim igricu u C++ koristeći SDL biblioteku.

Moram napomenuti da mi je ovo prva igrica i da sam posljednji put sa OOP u C++ susreo u trećem razredu srednje iz Programiranja. S obzirom na to ovaj projekat je bio odličan način da se podsjetim nekih stvari i naučim nešto novo. Ovo je prvi put da nešto korisno naučim na fakultetu, tačnije dok sam na fakultetu, jer ovaj projekat radim "kod kuće".

Organizacija koda i datoteka je bio prvi problem sa kojim sam se suočio. Vjerovatno zbog neiskustva u pravljenju ovakvih aplikacija, nepoznavanja SDLa i lošeg znanja OOPa u C++ bilo je mi je jako teško da napravim dobru strukturu. Iz tog razloga često sam dosta stvari mijenjao i počinjao iz početka. Sada, kada je projekat završen uviđam greške i imam mnogo jasniju sliku strukture koja je bila pogodna za ovakve aplikacije. Sigurno bih narpravio klasu za rad sa tekstovima koja bi obavezno sadržala podrazumjevane vrijednosti, veličinu, boju i naziv fonta, zatim funkciju za prelamanje teksta i destruktor koji bi oslobađao zauzetu memoriju.

Za grafiku nisam smio koristiti slike sa Interneta, pa sam odlučio da ih sam napravim. Prvo sam nacrtao na papiru kako bi neka slika trebala da izgleda, zatim fotografisao telefonom i tu forografiju koristio kao "pozadinski layer" u GIMPu. Preko toga u novim layerima sa Paintbrushom crtao sam novu sliku. Ograničenja C/C++ i same SDL biblioteke su me dosta usporavali. C/C++ ne posjeduje standardnu bibloteku sa funkcijom koja konvertuje integer u string, pa sam je morao sam napisati. Takođe, SDL nema mogućnost prelamanja teksta, pa sam morao napisati i funkciju za to koja nije radila dovoljno dobro.

Realistično kretanje olovke sam pokušao da realizujem tako što bi se olovka u prvom frejmu pomjerila za x tačaka, a sljedećem za (x – y) tačaka. Na sličan način napravio sam i naginjanje olovke zavisno od djelovanja sila.

Link za preuzimanje igrice

Iako sam "fan" modernih programskih jezika ovog puta zbog zahtjeva srednje škole morao sam da programiram PIC mikrokontrolere u PicBasicu. Elektroniku i programator za PIC sam kupio na eBayu. Uspio sam sve sam sklopiti, i hardver i softver.

Najveći problem je što u Bijeljini nema da se kupi 30% hidrogen, pa sam ga morao potražiti u Novom Sadu. Tačnije, prema riječima apotekarke nije dozvoljeno prodavanje 30% hidrogena ali mi je ipak dala shvativši za šta mi treba. O ovome vjerovatno ne bih smio ni pisati :)

Ništa posebno, PIC16F84A, rezonator na 4MHz, LCD, regulator napona, potenciometar, nekoliko otprnika i blok kondenzatora. Projekat je značajan za mene jer je prvi koji sam radio sve sam, herdver i softver i završio ga.

Jedan interesantan projekat, vjerovatno ilegalan, pa je to jedan od razloga zašto ga vjerovatno neću nikada ni završiti. Sastoji se od dvije aplikacije, klijenta (web aplikacija gdje se nalazi interfejs za upravljanje drugim) računarom i servera (desktop aplikacije pisane u C# koja izvršava sve naredbe na žrtvinom računaru). Ovo znači da postoji web aplikacije, gdje se prijavite (sa bilo kog uređaja) i imate pristup drugom računaru čiji korisnik ne zna da ga neko prati. Popularan naziv ove vrste programa je RAT, ali se uglavnom realizuje sa dvije desktop aplikacije i koristi se Socket što zahtjeva port-forward.

Inače, ovo je moj prvi projekat sa Yii2, započet kada je Yii2 bio u ranoj Aplha fazi razvoja. Yii2 posjeduje sve ono što je falilo Yii 1.1. Sada je sve namespaceovano, posjeduje composer, integrisan je Bootstrap i još mnogo stvari koje ubrzavaju razvoj.

Način rada SpesSpy je prilično teško objasniti tako da ću se potruditi da nekad napravim sliku. Osnova je da klijent ostavlja kod koji je potrebno izvršiti, a zatim server preuzima taj kod, kompajlira i izvršava. Ovakav način čini da server bude "lakši" od 7KB.



Ovo nije moj prvi program ove vrste, pa bi se moglo reći da imam iskustva sa pisanjem ovakvih programa. Prije nekoliko godina napravio sam LokiRAT.

Imao sam priliku da prebiram zrna kokičara, razdvajam loše od dobrih, ručno, zrno po zrno. Izuzetno dosadan i težak posao, pa sam se odmah bacio na traženje rješenja. Potražio sam na Internetu da li postoji takva mašina i našao odličnu stvar, zove se Camera Sorter, međutim ovakve mašine su skupe i prave se samo po naruđbi. Oduševio sam se kako je pametno osmišljena mašina
http://www.bestsorting.com/sorting-food/sorters/genius-optical-sorter/working-principle-of-the-genius-dual-sorter/

S obzirom da sam se nekada ranije igrao sa procesuranjem slike odlučio sam da napraivim svoj Camera Sorter. Naravno, bio sam svjestan da neće biti upotrebljiv, pogotovo ako imate velike količine. Htio sam samo da vidim da li sam sposoban da napravim :)  Zrna kokiračara trebalo je da se raspoređuju po traci koja je ovom slučaju kaiš sa alternatora. Kaiš se nalazio na dva ležaja, a na jedan ležaj bio je spojen sa zupčanikom. Jedan step motor pokretao je zupčanik, a drugi je služio za izbacivanje dobrih zrna (dobro zrno je izbacivano, a loše je ostajalo na traci). Iznad trake sam smjestio običnu web kameru sa nekoliko LEDova kako bih dobio bolju osvjetljenost, a samim tim i bolju sliku.

Za kontrolu step motora zadužen je Arduino sa H mostom. Slike iz kamere prenoslila se u C# aplikaciju gdje obrađivana slika. Za obradu slike koristio sam AForge biblioteku. Program je prvo sjekao sliku na veličinu trake, pravio blobove prema boji (samo dobra zrna su naranđaste boje) i selektovao samo blobove veličine u zadatom opsegu.

Kordinate zrna koje treba izbaciti prosleđivane su Arduinu. Arduino nema biblioteku za rad sa nizovima kao što je vector u C++, a trebala mi je, pa sam morao napraviti svoju klasu. Sljedeći problem odnosio se na prosljeđivanja koridnata zrna Arduinu. Bilo je teško uzeti u obzir proklizavanje kaiša i rotiranje kamere.

Jednostavan naziv, ne znam zašto nisam smislio ništa pametnije, valjda zbog ćirilice . Imao sam pametni telefon, Android, postojao je WiFi, a telefon je imao akcelerometar, pa sam pukušao naći aplikaciju na Play Storeu da koristim telefon kao volan. Međutim nisam imao sreće, aplikacije koje su koristile akcelerometar ostvarivale su komunikaciju sa računarom preko bluetootha (a to nisam imao na desktopu), a one koje komunicarale preko WiFia nisu koristile akcelerometar. Želio sam malo da se uživim u igru i da iskoristim telefon, pa sam odlučio da napravim svoju aplikaciju shodno mojim potrebama.

Postoje dvije aplikacije, C# aplikacija koja se nalazila na računaru i naravno Java aplikacija na Androidu. Windows i Android se baš i ne slažu, ne postoji jednostavan način da se ove dvije platforme povežu, tako da sam morao improvizovati. Koristio sam HttpListener kako bih "osluškivao" HTTP zahtjeve sa Android aplikacije. Ovim sam bio razočaran u Javu, jer obične, jednostavne stvari mora da se koristi try/catch. Ako izuzmemo ovaj nedostatak Jave (subjektivno mišljenje nekog ko ne zna Javu) izrada Android aplikacije nije bio problem. Teži dio bio je natjerati C# aplikacije da simulira JoyStick. Pronašao sam vJoy koji je je radio upravo ono što je meni trebalo, posjedovao je virtuelni drajver i biblioteku za C#.

Aplikaciju sam iskoristio kao projekat za Računarske mreže. Bilo je zanimljivo gledati kako se profesori igraju :)